Foto: Ministarstvo informisanja i telekomunikacija
Ministarstvo informisanja i telekomunikacija obratilo se javnim pismom rukovodstvu fonda Alpac Capital povodom preuzimanja medijske grupacije Adria News Network.
U dopisu se od novog vlasnika zahteva da televizijske kanale N1 i Nova S uskladi sa domaćim zakonodavstvom i upiše u evidenciju Regulatornog tela za elektronske medije (REM), s obzirom na to da svoj program primarno emituju i posluju na teritoriji Srbije, bez obzira na lokaciju pravnog sedišta. Takođe, Ministarstvo se osvrnulo i na dvanaestogodišnji uticaj i postupanje luksemburškog regulatora ALIA na ovdašnjem medijskom tržištu.
Tekst otvorenog pisma objavljujemo u celosti:
Poštovani gospodine Vargas
Kako je ovih dana ponovo aktuelna tema kupovine medija Adria News Network-a od strane Vašeg fonda Alpac Capital, kao Ministarstvo informisanja i telekomunikacija Republike Srbije osećamo se obaveznim i odgovornim da Vam skrenemo pažnju na određene činjenice koje se tiču dela medija koje kupujete, a koji posluju na teritoriji Republike Srbije, u cilju boljeg razumevanja medijske scene u našoj državi, ali isto tako i situacije u kojoj se već izvesno vreme nalazite.
Sudeći prema dostupnim medijskim izveštajima, Vaš postupak kupovine ovih medija tapka u mestu iz jednog jedinog razloga – jer regulatorno telo iz Luksemburga ALIA upadljivo prolongira i okleva sa izdavanjem odobrenja, bez ikakvog obrazloženja i opravdanosti. S obzirom na to da ste se pre nekoliko dana samoinicijativno odlučili na formalno-pravni korak brisanja iz privrednog registra svih dosadašnjih direktora medija o kojima govorimo, čini se da ste ovaj izvor opstrukcije i sami uspešno detektovali. Ipak, ono što možda ne znate u dovoljnoj meri jesu razlozi zbog kojih to, kao iskusnog preduzetnika u sferi medija, ne bi smelo da Vas iznenađuje.
Naime, Nezavisna luksemburška uprava za audiovizuelne medije (Autorité luxembourgeoise indépendante de l’audiovisuel, ALIA) od kraja oktobra 2014. godine u Republici Srbiji igra ulogu „čeličnog kišobrana“ od svake odgovornosti, najpre za TV N1 Beograd, koja je tada nastala, a nešto kasnije i za TV Nova S, odnosno dve televizije koje, između ostalih, sada kupujete. ALIA je u tom smislu uključena kao deo onoga što u Srbiji verujemo da će se tek nazivati „prevarom veka“ na polju medija, a što je podrazumevalo da se televizije koje, po svim kriterijumima, posluju i imaju identičnu dnevnu rutinu kao i sve ostale televizije u Srbiji, lažno predstave kao prekogranične televizije koje navodno emituju program u nekoj od država Evropske unije, dok u Srbiji taj program tek reemituju, kao jedine od svih medija u Srbiji koje se pozivaju na Evropsku konvenciju o prekograničnoj televiziji.
Taj dokument je zloupotrebljavan jer ove televizije nikada zaista nisu izvorno emitovale svoj program ni u jednoj članici EU, ni pred jednim njenim građaninom ili pretplatnikom, a mogućnost da ne odgovaraju pred zakonima i sudovima zemlje u kojoj posluju izrodila je protivpravno izbegavanje plaćanja poreza i niza naknada koje su sve druge televizije koje posluju u Srbiji u obavezi da plaćaju. Tu se posebno ističe protivpravno bogaćenje u oblasti oglašavanja, gde se, uz pomoć platforme SBB, vrteo, da ne kažemo prao, najveći deo novca.
Kreatori ove, u osnovi, piratske šeme, kojoj je luksemburška ALIA služila kao garantni oslonac, bili su osnivač Junajted grupe Dragan Šolak sa svojim najbližim saradnicima, od kojih su najpoznatiji Dragica Pilipović, Aleksandra Subotić, Jugoslav Ćosić i Igor Božić – Vama, pretpostavljamo, veoma dobro poznata lica.
Ovim je uspostavljena i gotovo punih dvanaest godina održavana prevarantska pravna opsena koja im je, prema zakonima iz 2014. godine, omogućavala nesmetan rad bez ikakve potrebe za dozvolom domaćeg srpskog regulatora. Time su ove dve televizije bile povlašćene u odnosu na sve druge televizije u Srbiji jer su prava vukle iz domaćih srpskih zakona, a obaveze isključivo iz inostranih zakona, te odgovarale isključivo zemljama u kojima su imale sedište, u ovom slučaju Luksemburgu i njegovom regulatornom telu ALIA. Toj „poslednjoj brani“ koja štiti „nezavisnost“ ovih medija, kako se svojevremeno izrazio donedavni urednik TV N1 Beograd, gle čuda, upravo o telu koje sada Vama, gospodine Vargas, pravi najveće probleme.
U međuvremenu, ove televizije realno su postale glavni i neizostavni politički faktor u opozicionom, odnosno antivladinom spektru delovanja, tako da više nijedno delovanje, bilo političkih stranaka, bilo nevladinog sektora ili pojedinaca, ne može da se zamisli bez njihove logistike. Najpre su to činili tako što su ucenjivali i pretili opozicionim političarima da ne idu na druge televizije, garantujući im „sigurnu kuću“ za svaku moguću laž, dok su, s druge strane, svako gostovanje pripadnika vlasti koristili ne bi li ih obesmislili, izrugivali im se ili ih jednostavno skrajnuli. Tako je počelo.
Kada su funkcioneri vlasti postepeno prestali da se pojavljuju na te dve televizije, zavladala je nova forma napada kojom bi aktuelna vlast bila optuživana za sve što uistinu čine baš ti mediji, takozvani inverzni napad, odnosno napad „na minus prvi“, pa su tako optuživani da prave polarizaciju u medijima i društvu, iako su upravo te televizije bile primarni pokretači ovakvih tendencija svojim nastojanjem da budu ekskluzivni nosioci opozicionog i antivladinog programskog sadržaja. Tako se nastavilo.
Tokom svakog izbornog ciklusa ili prilikom svake pretnje i rizika u najavi po njegovu poslovnu imperiju, Dragan Šolak bi naređivao nove i sve jače napade na vlast, pokazujući da su ove televizije od početka služile kao njegova lična batina, o čemu njegovi urednici i bliski saradnici ni dan-danas ne smeju da progovore. Naručivane su specijalne emisije, pravljeni portreti „neprijatelja“ sa ciljem da se osramote, prokažu i za sva vremena proteraju iz javnog života kao oličenja najvećeg zla koje je Srbiju ikada zadesilo. Maltertirani su i mobingovani zaposleni, primoravani da potpisuju saopštenja u kojima negiraju pritiske vlasnika; od čistačica, preko kamermana, novinara, pa sve do voditeljki vremenske prognoze.
Lestvica medijskog beščašća i širenja mržnje tri puta je uzastopno eksponencijalno podizana u poslednjih pet godina. Prvi put tokom pandemije korona virusa, drugi put posle masakra u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ i treći put odmah po padu nadstrešnice na autobuskoj stanici u Novom Sadu. Svaki put su opozicioni političari, analitičari, nevladine organizacije, radnici iz kulture, profesori univerziteta, nastavnici srednjih i osnovnih škola i, na kraju, studenti, učenici, huligani i izgrednici koordinisali svoje akcije sa TV N1 Beograd i TV Nova S, koje su se predstavljale kao „profesionalne i objektivne“ televizije.
To znači, sa istim onim televizijama koje su Vaše reči, kada ste im se prvi put obratili i izrazili nadu u njihovu „neutralnu“ budućnost, s razlogom doživele kao svoju kliničku smrt.
Danas smo došli do toga da televizije koje kupujete bez imalo problema kreiraju i kultivišu paralelnu, mehurastu stvarnost i sopstvene verzije događaja, ne obazirući se na demantije. Danas se, umesto da provera prethodi objavljivanju i da se objavljuju samo činjenice, od vlasti zahteva da dokazuje da objave, koje su u međuvremenu svuda pustile pipke, nisu tačne. Kao vrhunac, došli smo do toga da se građanima Srbije kao izborna opcija servira nešto što je, po fenomenu, čist medijski konstrukt i simulakrum koji ne postoji u stvarnosti, medijska tvorevina „napumpana“ van svake proporcije i bez ikakve realne infrastrukture, mačka u džaku zvana „studentska lista“, koja je opet samo ekskluzivni patent TV N1 Beograd i TV Nova S. Tako se završava.
Za ovih dvanaest godina, otkad je u Srbiji u pogonu podvala o prekograničnim televizijama, konributor i institucionalni čuvar ovog kriminalnog medijskog projekta, luksemburška ALIA, ni u jednom slučaju nije reagovala, izrekla osudu ili opomenu ovim televizijama, uprkos brojnim žalbama koje su joj stizale. I kada se jednom prilikom vratilo nešto u formi najblaže kritike, Šolak je izvršio pritisak na ovo regulatorno telo, prijavljeno na istoj adresi kao i sedište prethodnog vlasnika Junajted grupe, koje je zatim tvrdilo da srpske vlasti nisu dobro interpretirale odluku.
Tek od novembra 2023. godine, unošenjem bitnih odredbi iz krovnog dokumenta EU o audiovizuelnim medijskim uslugama, Direktive 2018/1808, u srpski zakon pojavila se mogućnost da medije sa sedištem u državama EU koji uredničke odluke donose u Srbiji i u kojima većina zaposlenih na proizvodnji programa prima plate u Srbiji – a u te spadaju TV N1 Beograd i TV Nova S – tretiramo kao da su osnovani u Srbiji i u nadležnosti domaćeg regulatora. Ipak, televizije koje kupujete već tri godine ignorišu zakon, odbijajući da se registruju u Srbiji, i nastavljaju da se pozivaju na dotrajalu Konvenciju o prekograničnoj televiziji.
Zato Vas, posle svega navedenog, uvaženi gospodine Vargas, pozivamo da najpre prozrete ono što je u poslednjem činu „prevare veka“ primorana da čini ALIA, a zatim i da, po kupovini TV N1 Beograd i TV Nova S, registrujete ove televizije u skladu sa zakonom kod domaćeg srpskog regulatora, baš kao što ste to ranije učinili sa TV Euronews Srbija. Da bi Vaše buduće televizije imale jednaka prava i obaveze kao i sve druge televizije u Srbiji i time se konačno, doslovno i simbolički skinula koprena sa očiju velikog broja građana Srbije, koji su svih ovih godina bili žrtve onoga što nisu razumeli.
Ministarstvo informisanja i telekomunikacija Republike Srbije
prof. dr Boris Bratina
ministar informisanja i telekomunikacija
Nema komentara