Telefonistkinje u ranim decenijama Srbije: posao, pravila i društvene norme

Telefonistkinje u ranim decenijama Srbije: posao, pravila i društvene norme

Foto: Kaldrma

U prvim decenijama razvoja telefonije na prostoru Kraljevine Srbije i kasnije Kraljevine SHS, od kraja 19. pa sve do nekoliko prvih decenija 20. veka, zanimanje telefonistkinje bilo je jedno od retkih radnih mesta u našoj tadašnjoj zemlji dostupno ženama. A na sve to, taj posao bio je strogo normiran i podložan detaljnoj kontroli.

Pre nego što bi bile zaposlene, kandidatkinje za rad u telefonskim centralama morale su da prođu takozvanu moralnu proveru. Ocenjivana je njihova porodična pozadina, ponašanje u javnosti, pa čak i reputacija u komšiluku. Poseban uslov bio je da ne smeju biti udate! Zvanično obrazloženje bilo je da brak može negativno uticati na “koncentraciju, uviđavnost i disciplinu” potrebne za taj odgovoran posao.

Nama danas, sa svim modernim tehnologijama, to je skoro pa nemoguće uopšte razumeti, ali u to vreme rad telefonistkinja obuhvatao je ručno preusmeravanje poziva putem kablova, što je zahtevalo visok stepen pažnje, strpljenja i brzine.

Dakle, podigli biste slušalicu telefona i tog trenutka bi vam se javila telefonistkinja u centrali kojoj biste rekli s kim želite da razgovarate. Ona bi onda sistemom umetanja kablova pozvala vašeg željenog sagovornika i kada bi se javio, obavestila bi ga ko ga zove, nakon čega bi započeo razgovor.

Pored tehničkih veština, očekivala se i potpuna neutralnost i diskrecija – jer su zaposlene neizbežno dolazile u kontakt sa sadržajem razgovora, uključujući i one iz političkog ili vojnog vrha. Upravo zato su mnoge centrale bile pod neposrednom upravom Ministarstva unutrašnjih dela ili vojne komande.

U nekim slučajevima, ženama koje bi se tokom službe udale, ugovor je bio automatski raskidan, bez prava na žalbu. Ova praksa ostala je na snazi sve do 1930-ih godina, kada su počele da se ublažavaju regulative u skladu sa modernizacijom društva.

Zanimljivo je da su se ove politike zadržale, u izmenjenom obliku, i u nekim delovima Evrope sve do sredine 20. veka, što govori o širem društvenom okviru u kome se razvijala rana telefonija – ne samo kao tehnološka, već i strogo kontrolisana društvena sfera.

(Kaldrma.rs)


Nema komentara