Pre tačno 16 godina, 30. marta 2010. godine u 12:00 časova po lokalnom vremenu, iz globalne DNS root zone nepovratno je obrisan nacionalni internet domen najvišeg nivoa (ccTLD) ".yu". Ovaj događaj je označio definitivan kraj digitalnog prisustva države koja fizički i pravno nije postojala već godinama unazad, ali i uspešan završetak jedne od najkompleksnijih migracija nacionalnog domenskog prostora u istoriji interneta.
O detaljima ovog procesa, koji su godinama bili poznati samo uskom krugu stručnjaka, detaljno je govorila Mirjana Tasić u dve epizode TeleSrbija podkasta pod nazivom "Priče koje se retko čuju: kako je nastao i nestao .yu domen", gde je osvetlila ključne momente tranzicije iz ugla neposrednog učesnika.
Počeci i razvoj .yu domena
Domen .yu je dodeljen Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji 1989. godine. U početku, administracija domena je bila poverena institucijama u Sloveniji (Institut Jožef Stefan). Nakon raspada SFRJ i početka ratnih sukoba, ICANN (tada IANA) je 1994. godine administraciju preneo na Univerzitet u Beogradu. Konkretno, upravljanje domenskim prostorom preuzimaju Elektrotehnički fakultet (ETF) u Beogradu i akademska mreža, pod rukovodstvom profesora Mirka Milanovića i njegovog tima.
U prvoj epizodi našeg podkasta, Mirjana Tasić se priseća pionirskih dana i specifičnih okolnosti u kojima je funkcionisala administracija domena u vreme sankcija i izolacije. Registracija .yu domena bila je izuzetno restriktivna. Fizička lica nisu imala pravo na registraciju. Pravna lica su mogla da registruju isključivo jedan domen koji je morao precizno da odgovara zvaničnom imenu kompanije ili institucije. Domen je bio besplatan, ali je proces odobravanja zahtevao ručnu proveru dokumentacije, što je često trajalo danima. Iako je ovakav sistem sprečio masovni cybersquatting, istovremeno je ozbiljno usporio komercijalni razvoj interneta u SR Jugoslaviji, a kasnije i u Srbiji i Crnoj Gori.
Raspad SCG i formiranje RNIDS-a
Prestankom postojanja Državne zajednice Srbija i Crna Gora 2006. godine, dvoslovni ISO 3166-1 kod "YU" je zvanično ukinut. Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) dodelila je Srbiji kod "RS", a Crnoj Gori kod "ME". Samim tim, ICANN je definisao neophodnost tranzicije sa .yu na nove domene, zahtevajući jasnu strategiju gašenja starog domena.
U Srbiji se javila hitna potreba za osnivanjem modernog, profesionalnog registra koji bi preuzeo upravljanje novim .rs domenom po savremenim tehničkim i tržišnim standardima. Fond za otvoreno društvo, predstavnici akademske mreže, internet provajderi i IT zajednica inicirali su formiranje Registra nacionalnog internet domena Srbije (RNIDS). RNIDS je osnovan 2006. godine kao nevladina, nestranačka i neprofitna fondacija, sa ciljem da upravlja .rs (a kasnije i ćiriličkim .srb) domenskim prostorom i infrastrukturom.
Tranzicioni period i pravo preče registracije
Početak rada .rs domena zahtevao je pažljivo planiranje kako bi se zaštitili dotadašnji korisnici .yu domena i izbegao haos na tržištu. RNIDS je implementirao sistem prava preče registracije (sunrise period) koji je počeo 10. marta 2008. godine.
Pravila su bila striktna: isključivo postojeći vlasnici .yu domena imali su pravo da u određenom vremenskom roku (prvih šest meseci) registruju identičan naziv u novom .rs prostoru. Na primer, vlasnik "kompanija.co.yu" imao je ekskluzivno pravo da registruje "kompanija.rs" i "kompanija.co.rs". Registracija više nije bila besplatna, već se obavljala preko mreže ovlašćenih registara po komercijalnim uslovima, ali su procedure bile potpuno automatizovane (EPP protokol), što je donelo trenutnu aktivaciju domena.
"Zlatna groznica" .rs domena
Istekom perioda preče registracije, 15. septembra 2008. godine tačno u podne, počela je slobodna registracija .rs domena za sve zainteresovane strane, uključujući i fizička lica, bez ograničenja u broju registrovanih naziva i bez uslovljavanja podudaranja imena domena sa imenom pravnog lica.
Ovaj trenutak je na domaćem IT tržištu izazvao fenomen poznat kao "zlatna groznica". U prvih nekoliko sati nakon otvaranja slobodne registracije, registrovano je na hiljade domena. Investitori, cybersquatteri, ali i obični korisnici, masovno su zakupljivali generičke pojmove, kratke nazive (dvoslovne i troslovne domene) i imena poznatih svetskih brendova koji nisu iskoristili pravo preče registracije. Sistemi ovlašćenih registara bili su pod ogromnim opterećenjem usled masovnih automatizovanih zahteva ka RNIDS-ovom API-ju.
Ova faza je definisala tržišnu vrednost .rs domena i stvorila sekundarno tržište domenskih imena u Srbiji, približivši naš model onom koji je decenijama važio za .com domen.
Konačno gašenje 30. marta 2010.
Iako je prelazak na .rs bio uspešan i brz, .yu domen je ostao u funkciji kako bi se omogućio period paralelnog rada i nesmetana migracija servisa, pre svega DNS zapisa, mail servera i web sajtova. ICANN je prvobitno postavio rok za gašenje .yu domena za 30. septembar 2009. godine.
Druga epizoda podkasta sa Mirjanom Tasić detaljno obrađuje tehničke i diplomatske prepreke u samoj završnici gašenja. Analiza je pokazala da na hiljade sajtova i bitnih državnih i akademskih servisa i dalje zavise od .yu infrastrukture. RNIDS je uputio zvaničnu molbu ICANN-u za produžetak roka, argumentujući da bi naglo gašenje izazvalo ozbiljne tehničke probleme. ICANN je odobrio produžetak od šest meseci.
Završni čin odigrao se 30. marta 2010. godine. Tačno u 12:00 časova, administratori RNIDS-a su isključili name servere za .yu zonu. Nekoliko sati kasnije, promene su se propagirale kroz globalni DNS sistem. Zahtevi ka sajtovima sa .yu ekstenzijom počeli su da vraćaju NXDOMAIN (Non-Existent Domain) grešku.
Brisanjem .yu domena, tehnički je stavljena tačka na jednu eru. Iz ugla mrežne administracije i istorije telekomunikacija na ovim prostorima, tranzicija sa .yu na .rs ostaje školski primer uspešne migracije kritične nacionalne internet infrastrukture bez prekida servisa, uz uspostavljanje modernog, skalabilnog i stabilnog domenskog sistema koji koristimo i danas.
Nema komentara