Kada pokušate da pristupite američkom Hulu servisu ili specifičnom Netflix katalogu iz Srbije, dočekaće vas poruka da sadržaj nije dostupan u vašem regionu. Iza ove restrikcije ne stoji nikakva napredna magija nadzora, već vrlo jednostavan i duboko ukorenjen mehanizam internet arhitekture oslonjen na javno dostupne registre. Geoblokada je zapravo samo posledica načina na koji su IP adrese distribuirane i evidentirane na globalnom nivou, u kombinaciji sa komercijalnim interesima nosilaca autorskih prava.
Svaki uređaj povezan na internet zahteva javnu IP adresu kako bi komunicirao sa ostatkom mreže. Ove adrese nisu nasumično razbacane po svetu. Krovna organizacija IANA delegira velike blokove IP adresa regionalnim internet registrima (RIR). Za Evropu, Bliski istok i delove centralne Azije zadužen je RIPE NCC. Kada domaći internet servis provajderi podnesu zahtev za dodelu IPv4 ili IPv6 opsega, oni taj opseg registruju u RIPE bazi. Prilikom te registracije, uz sam opseg adresa i broj autonomnog sistema (ASN), obavezno se unosi i dvoslovni kod države, u našem slučaju RS. Ovaj podatak je javan i oslikava administrativnu pripadnost određenog bloka adresa.
Međutim, oslanjanje isključivo na RIPE bazu i sirove WHOIS upite nije dovoljno brzo, praktično ni precizno za velike web servise. Tu na scenu stupaju kompanije koje razvijaju specijalizovane GeoIP baze podataka, među kojima su najpoznatiji MaxMind i IP2Location. Ove kompanije agregiraju podatke iz svih pet svetskih regionalnih registara i ukrštaju ih sa drugim izvorima. Oni analiziraju globalne BGP tabele rutiranja kako bi videli kuda mrežni saobraćaj zaista teče, prate latenciju, a često koriste i komercijalne podatke za finije mapiranje. Krajnji rezultat je visokooptimizovana relaciona baza koja se ažurira na dnevnom nivou i omogućava da se u deliću sekunde svaka IP adresa mapira ne samo na državu, već često na grad ili čak poštanski broj.
Striming platforme i sportski emiteri ne primenjuju geoblokadu iz obesti, već zbog rigidnih ugovora. Autorska prava za filmove i sportske prenose prodaju se na ekskluzivnoj teritorijalnoj osnovi. Kada otvorite aplikaciju striming servisa, vaš klijent uspostavlja TCP konekciju sa njihovim serverom. Pre nego što vam se prikaže video ili čak interfejs, server uzima vašu izvornu IP adresu i prosleđuje je kroz GeoIP API. Ukoliko se u bazi vaša adresa vodi kao srpska, a utakmica koju pokušavate da gledate ima licencu isključivo za britansko tržište, server aplikativnog nivoa prekida razmenu podataka i vraća geoblok ekran.
Zaobilaženje ovih barijera tehnički se svodi na manipulaciju rutom kojom vaši paketi putuju kroz internet. Najdirektniji metod je korišćenje VPN servisa. Kada podignete VPN konekciju, vaš uređaj kreira kriptovani tunel do servera koji se nalazi u ciljanoj državi. Svi vaši mrežni paketi pakuju se u taj tunel, a udaljeni server ih otpakuje i prosleđuje ka krajnjoj destinaciji. Iz ugla striming servisa, zahtev dolazi sa IP adrese tog VPN servera koja je registrovana u odgovarajućem lokalnom registru, pa se pristup odobrava.
SmartDNS pristup je tehnički elegantniji i ne zahteva procesorsku snagu za kriptovanje kompletnog saobraćaja, zbog čega ga korisnici preferiraju na pametnim televizorima. Umesto da rutira sve mrežne pakete, SmartDNS presreće samo DNS upite prema serverima za autorizaciju striming platformi i vraća IP adrese specijalizovanih proksi servera. Video saobraćaj zatim ide direktno, punom brzinom, ali platforma veruje da ste u dozvoljenoj zoni jer je inicijalna provera lokacije i validacija tokena prošla kroz čvor u ciljanoj državi.
Ipak, provajderi sadržaja veoma aktivno rade na suzbijanju oba metoda. S obzirom na to da su ASN-ovi javno deklarisani, lako je razlikovati "eyeball" mreže (rezidencijalne internet provajdere) od komercijalnih datacentara. Striming servisi masovno blokiraju cele IP opsege koji pripadaju hosting kompanijama poput DigitalOcean-a, AWS-a ili Hetzner-a, svesni da legitiman kućni korisnik ne bi trebalo da pristupa servisu direktno iz serverske farme. Kao odgovor na to, premium VPN provajderi ulažu ozbiljna sredstva u zakup IP opsega koji su formalno registrovani kao rezidencijalni kod lokalnih internet provajdera, čime ovu tehničku borbu pretvaraju u stalnu i prilično skupu igru mačke i miša na globalnom nivou.
Nema komentara